03.03.2016.

Nešto je trulo...

Blog za Glasnik slobode- http://www.studentizaslobodu.me/glasnik/ 

Crnogorskom parlamentarizmu i političkoj sceni potrebna je hitna rekonstrukcija, temeljna promjena principa na kojima počiva, ako ih je uopšte bilo, ili pak njihovo konačno uspostavljanje. Pokazalo se da politički lideri i njihove partije, više ili manje s koje god strane dolazili, pate od manjka političke kulture i shvatanja legaliteta i legitimiteta.
Prinuđeni smo već neko vrijeme da pratimo sunovrat političkog sistema Crne Gore i potpuno ogoljavanje i obesmišljavanje njegove suštine, na naše oči. Akteri ovog procesa na sjajan način su davali dramske momente ovom završnom činu te farse i, na taj način, upotpunili rapsodiju emocija građana koje su varirale od kičastog humora do snebivanja što se to događa te, naposljetku, prezasićenošću i razočarenjem kroz shvatanje u kakvom stanju jesmo.
Država je (p)ostala igračka u rukama partijskih komesara, predmet njihovim komprimisa je pravni sistem i vladavina prava, a žrtve uzurpacije svih segmenata života i svakodnevnice odlukama političkih lidera jesu samo građani. Dešava se ono što politička teorija prepoznaje kao posljedicu prevelike koncentracije političke moći- gvozdeni zakon oligarhije. Tolike moći da se već smatra da sve može preurediti prostim lex specialis-om. Političke elite očigledno smatraju da ih je viša sila ovlastila neograničenim mandatom tumačenja volje građana i naših interesa pa čak i apsolutnom maštovitošću kroz tumačenje pozitivne zakonske regulative. U svemu tome, glas građanina- pojedinca, gubi se i ne postoji mogućnosti da se javno čuje.

Četvrt vijeka nakon konstituisanja, crnogorska liberalna demokratija još uvijek nije pronašla svoju ulogu u društvu. Politika se, zato, nije ograničila na parlamentarni sistem već je opteretila sve segmetne društva, zaprijetivši tako partitokratijom kao dominatnim obrascem društvene aktivnosti dok se na socijalne odnose prenosi sve ono što ne bi smjelo uticati na svakodnevnicu građana. Iznositi iz političke arene borbe koje samo njoj pripadaju, značajno utiče na tenzije među pojedincima i njihovu lakšu manipulaciju. Sve ovo dodatno odvraća društvo od realnih problema, a jača nedemokratske principe i agresiju koja postaje prihvatljiv obrazac. To je hodanje po ivici.


Rješenje, dakle, nije i ne može biti kratkoročno i jednostrano. Složen i segmentiran proces neophodan je u razgradnji komunističkog, klijentelističkog i politikanskog nasljeđa decenija i vjekova. Valtazar Bogišić je u Opštem crnogorskom zakoniku napisao „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“. Posebno je važno u takvom procesu obratiti pažnju na Univerzitet Crne Gore koji bi morao biti tvornica mladih i slobodnih umova koji rađaju napredak, da li je?


Jasnija je donekle, prema tome, nezainteresovanost mladih za političke procese ali, s druge strane, takva apatija u tolikom haosu zaista nije i ne može biti razumljiva i aposlutno je neopravdana. Dopuštiti da se kreira takav sistem u kojem ćemo mi živjeti i stvarati, a bez našeg učešća, nerazumno je. Još su Rimljani prepoznali da je dužnost svakog savjesnog građanina da uzme učešće u kreiranju javne politike, dok su Grci one koji to ne urade nazivali- idiotima.


Crna Gora žudi za novim, proaktivnim generacijama mladih ljudi, studenata koji promišljaju i imaju viziju. Crnoj Gori je potrebna takva vizija i potrebni su joj ljudi koji su spremni da se za takvu viziju bore, nepristrasno i iskreno, znanjem i hrabrošću, za slobodu. To je jedini način da crnogorska država i društvo sa sebe otresu restlove ustajale svijesti socijalizma, pogubnog nacionalizma i svakog drugog ekstremizma. Svojevrsna revolucija na evolucioni način, koja je već postala istorijska prepoznatljivost moderne Crne Gore, najupečatljivije iskazana na Referendumu 2006. godine koji je preokrenuo tok istorije dijalogom, perom i liberalnom demokratijom bez tradicionalne militantne agresije.


Naslonimo se na te sjajne primjere najviših slobodarskih dostignuća koje Crna Gora ima. Neka naša misao, slobodna riječ i, konačno, naše djelanje pošalje na smetlište povjesnice ulične demokratije, a zajedno sa njom partitokratiju i kronizam koji su dvije strane iste medalje kojom nas je nesrećni tok istorije odlikovao kao mučnim obilježijem.

U suprotnom, svi ćemo kolektivno, krivi najviše zbog našeg ćutanja, završiti na tom smetlištu koje je uvijek bilo rezervisano za one koji nijesu umjeli ili imali pameti ili hrabrosti da se mijenjaju, da napreduju i stari poredak ostavljaju iza sebe. Oni koji ne koračaju smjelo naprijed, vrijeme će samo pregaziti.



Nećemo to dozvoliti!

Ammar Borančić,

Suosnivač SZS Crna Gora

Нема коментара:

Постави коментар