Ammar Borančić- blog

Kolumna u FORUM-u ND "Vijesti" Ovih dana mase su zabrinuto lamentirale nad izgovorenom metaforom poslanika liberala, Popovića. Kako je on kazao, mi (u Crnoj Gori) bi najčešće da se tucamo ali ako nekako može da nam ne ulazi, a ako ne, onda opet lamentiramo nad teškom sudbinom i produkovanom apstinencijskom krizom. Ova metafora doista jeste sublimirala, u nekoliko sekundi, kompletnu crnogorsku društveno-političku zbilju protekle dvije decenije sve do tenutka kada je ova čuvena fraza izgovorena, a bojim se, tako će biti i nakon nje. Crnogorcima se tada, u sličnom ekcesu mnogo težih posljedica, dešavao narod, koji je nakon toga oplakan, dešavala se vlast koja je zatim izlelekana, dešavalo se i to da nas NATO avijacija 1999. zaobišla u svojim vojnim intervencijama, ali smo mi, kao pravi puritanci i moralni čistunci zakukali, a kako to da nas ne bombarduju, čak pokušavjući da „operemo ukaljani obraz“ gađajući avione u valterovskom stilu, dugim devetkama. Takvi smo mi Crnogor

Vjekovna težnja pojedinaca za mirom i blagostanjem te žudnja za slobodom, na ovom starom kontinentu bila je gašena prolivanjem krvi i mozgova, onih mozgova koji su drugačije mislili i djelovali. Iako izvorište civilizacije, mi smo u svojem biću sadržali, naravno, i one najniže ljudske porive, često i najsnažnije, koji nijesu dozvoljavali „staroj dami“ da konačno osuši svoje obraze od suza njenih naroda, i iz njihovog pepela vaskrsne kao feniks. Nova, mlada Evropa, na temeljima njenih najsvijetlijih tradicija. Tradicije antičke demokratije, prosvetiteljstva, na tradiciji slavne francuske revolucije i 9. maja, kada smo dostigli najviši nivo civilizacije, ujedinivši se na ruševinama poraženog varvarstva. Stari kontinent prolazio je, sa svojim narodima, kroz burno sazrijevanje. Njegova mladost i nezrelost ogleda se kroz sve pokušaje da izgradi sebe kao stabilnog i zrelog konkurenta svijetu. Vjerujem da je, nakon traumatičnih i teških perioda, Evropa konačno na pragu takvom punolj