Histerija nacionalnih dušebrižnika: Čiji su naši simboli?- jedan osvrt

Istorija crnogorske heraldike veoma je bogata i duboko utemeljena. Konkretno, oblik današnjih crnogorskih simbola, prije svega grba ali i zastave, počinje se uobličavati u periodu oko 1500. godine, prije bezmalo pet vjekova. A svoj puni oblik koji je identičan današnjem on dobija krajem 1700.-ih godina kada imamo prepoznatljivog dovoglavog orla, čije dvije glave gledaju na dvije strane i predstavljaju svjetovnu i duhovnu vlast okrunjenu jednom krunom a u kandžama drži šar i skiptar. Ovaj opis odgovara i današnjem simbolu. Kruna, šar i skiptar (kugla i štap), heraldički (grbovni) su simboli koji imaju svoj univerzalni oblik ovakav kakav jeste.

Takav grb, najdublje obilježije Crne Gore, biva i simbol nove Crne Gore početkom 1900., a kasnije i kraljevine. U to vrijeme u crnogorskom kraljevstvu živi oko 10 procenata manjinskog stanovištva koje ima i svoja mjesta u institucijama i državnoj Skupštini. Već nakon 10 godina, broj "muhamedanskog" stanovništva se udvostručijo, a prvaci muslimana postaju kapetani koji na kapama nose crnogorski grb, postoji i četa u vojsci kraljevine CG sastavljena naročito iz reda Crnogoraca muslimana. U narednim decenijama taj grb ostaće simbol slobodne Crne Gore i ideje o njenoj nezavisnosti koja neće zamrijeti kroz cijeli vijek i doživjeće trijumf početkom 1990.-ih godina. Prašinu sa starog grba i zastave koju danas poznajemo, skinuli su liberali i pod crnogorskim barjakom odnijeli najviše glasova u gradovima: Cetinje, Bar, Kotor, Rožaje, Plav, Bijelo Polje. Zanimljivo, da su gradovi dominantno muslimanskog manjinskog stanovništva bili prvi da zajedno sa Crnogorcima druge vjere brane pravo, čast i slobou crnogorskog alaj barjaka. Podgoričani znaju i za "prvog barjaktara" Adžiahmetovića (ako je to nekom značajan podtaak, bio je musliman, Crnogorac) koji je isu ovu zastavu unio u Podgoricu u vrijeme represije miloševićevkog ratnog režima.

Kako su se sa Crnogorcima indipendistima pod ovaj barjak svrstavali i vjerski manjinski Crnogorci-muslimani, Albanci i drugi, on postaje simbol slobode, otpora i odbrane časti i prava svakog ko voli Crnu Goru kao slobodno društvo u kojem ima mjesta za sve. Takva energija koja ne pozanje vjerske ralike između jednorodnog crnogorskog naroda, iznijela je ovaj grb i ovaj barjak i na Ist River ispred UN u Vašingtonu, nakon vijeka mraka i tumaranja, među slobodne narode.

Deset godina kasnije, nekome je palo na pamet da mu se takav grb i takva zastava ne dopadaju i da to nijesu njegova obilježija. Vjerovatno nekome ko nije bio svjedok događaja o kojima sam maločas pisao a koji i jesu održali građansku Crnu Goru u kojoj ima mjesta za sve raličitosti.

Ta Crna Gora "podnjivila se" pod ovim barjakom, odrasla je i sazrela. 

Niko nema pravo, niko ne može, da otrgne taj sjajni dio njene moderne istorije, jedinstven u svijetu, koji živi kroz iskrene emocije svih dobronamjernih ljudi koji vole ovu zemlju i sve što nju simboliše, jer je to i simbol naše zajedničke borbe i zajedničke nade koja je dovela do trijumfa. Ona je moja, i naša! I zastava i grb i Crna Gora.

Narcizam malih razlika i promašaji suštine, prolazne su pojave, iako opasne. No, vjekovi su nas naučili.

***Na slici: Postrojavanje crnogorske vojske (čete Crnogoraca muslimana) ispred dvorca kralja Nikole, 1900. godina. Pored: Crnogorska zastava pod kojom se postrojavaju