06.02.2015.

Rađanje Evrope! (Kolumna za studentski portal Tragom.me)



Vjekovna težnja pojedinaca za mirom i blagostanjem te žudnja za slobodom, na ovom starom kontinentu bila je gašena prolivanjem krvi i mozgova, onih mozgova koji su drugačije mislili i djelovali. Iako izvorište civilizacije, mi smo u svojem biću sadržali, naravno, i one najniže ljudske porive, često i najsnažnije, koji nijesu dozvoljavali „staroj dami“ da konačno osuši svoje obraze od suza njenih naroda, i iz njihovog pepela vaskrsne kao feniks. Nova, mlada Evropa, na temeljima njenih najsvijetlijih tradicija. Tradicije antičke demokratije, prosvetiteljstva, na tradiciji slavne francuske revolucije i 9. maja, kada smo dostigli najviši nivo civilizacije, ujedinivši se na ruševinama poraženog varvarstva.
Stari kontinent prolazio je, sa svojim narodima, kroz burno sazrijevanje. Njegova mladost i nezrelost ogleda se kroz sve pokušaje da izgradi sebe kao stabilnog i zrelog konkurenta svijetu. Vjerujem da je, nakon traumatičnih i teških perioda, Evropa konačno na pragu takvom punoljetstva, na tragu da pronađe sebe. Potonji događaji u Francuskoj ali i oni u Ukrajini pokazali su da su još uvijek snažne struje koje ne žele snažnu i zrelu Evropu. No, ne mislim da to može i smije djelovati dekuražirajuće, štaviše, siguran sam da takvo što dodatno doprinosi snažnijem tempu dozrijevanja Evrope i njenom ponovnom rađanju.

Decenije blagostanja u koje su narodi uljuljkani nakon pobjede u drugom velikom ratu i trijumfa slobodnog tržišta ekonomije i lične svojine, uljuljkale su, čini se, i razmazile generacije građana i građanki. Posljedice takve utopije izviruju u našim godinama, čak i u ovim danima, i te posljedice suočavaju nas sa stvarnošću u kojoj retrogradne politike nijesu šteđele vremena za svoju redgeneraciju i pokušaj rehabilitacije. Tako se danas Evropa, ali i Crna Gora mora pogledati u oči sa opasnim jačanjem nacionalističkog populizma i retorike, klerikalističkog fanatizma i religijskog ekstremizma podržanog od autokratkih i diktatorskih režima današnjice, u zajedničkim pokušajima da milenijumska dostignuća civilizovanog svijeta proglasi ništavnim, trijumfujući politikom stahovlade, terora i proklamovane socijalne jednakosti u kojoj će oni biti zaduženi za odlučivati ko je jednak a ko jednakiji.

Posljedice takve utopije osjećaju se i na drugoj strani. Evropa je sebe dovela u opasnu sitaciju da postepeno gubi principe na kojima je utemeljenja i tako sama sebi izmiče pijedastal na kojem je stajala kao svijetionik čovječanstva. Takav „par imuniteta“ evropske kulture samo dodatno pogoduje ovome o čemu sma govorio u prijedhodnom pasusu.

Zato je posebna dužnost danas na novim generacijama, mladih Evropljana. Neopterećenih stegama prošlosti, podjela, hladnih ili krvavih sukoba, mladi ljudi moraju stvarati alternativu. Alternativu koja neće značiti urušavanje, već obnavljanje, neće značiti trijumf jednih nad drugim, već trijumf ukorijenjenog egalitarizma u našem biću. Vjerujem da će se takva ideja vrlo brzo uobličiti u novi duh preporoda Evrope. Na kraju, naš odogovor na ekstremne akcije neće biti ekstremna reakcija, naš odgovor će biti težnja svakog od nas da prevaziđe milenijumske slabosti čovjeka u našem konačnom putu ka natčovjeku i boljem svijetu.

Ammar Borančić,

Pravni fakultet UCG

www.tragom.me

Нема коментара:

Постави коментар