28.12.2013.

Suočavanje (Kolumna ND "Vijesti")

Slobodna misao ćera nas na stalno razmišljanje i preispitivanje. Sloboda misli, ono je što nas ćera da kičme stalno držimo ponosno i uspravno a misli i ideale usmjeravamo ispravno, da težimo opštem progresu i da se građanskom hrabrošću borimo za taj ideal.
No, dezorijentisano društvo sa stogodišnjom tradcijom lutanja i tumaranja u istorijskom mraku, iako sada, naizgled, ima jasan cilj pred sobom, ne umije (ili nema hrabrosti) da pronađe ispravan put kojim će zakoračiti ka tom cilju. Takvom društvu i građanima prosvijećenost slobode se može samo nametnuti, a nametnuti je može samo moć vlasti, no svaka vlast i njena moć počiva i opstaje upravo na neprosvijećenosti svojih podanika i tu je tragedija konačna.
Apatija koju stvara takav sistem štancuje izgubljene generacije mladih, šablonski uništava svijest novih generacija, ubija duh preduzetništva a sa tim i ekonomski progres a kreativni duh mladih, građansku hrabrost i slobodne pojedince potpuno marginalizuje populišući na taj način kolektivističku i plemensku svijest grupisanja u različite identitetske tabore.
Prije gotovo tri stojeća, Sveti Petar Cetinjski ostavio je život boreći se protiv takvih pošasti u ovoj zemlji, prepoznajući njihovu pogubnost, da bi danas njegovi „demokratski i napredni“ potomci, baš suprotno, počivali na tome. Kako svjetovni tako i oni duhovni.

Potonje istraživanje koje je, ovih dana, objavila vladajuća partija krunski je dokaz ovakve degradacije crnogorskog društva i njegove svijesti. Ovjenčavanje istorijskim zaslugama i lovorikama slave još živog i vladajućeg prvog ministra i prvog čovjeka partije kakvo nije dočekao čak ni De Gol ili Vinston Čerčil, te svrstavanje aktuelnog vođe na listu sa vladarima dvjestogodišnje loze Petrovića veliki je poraz, čini mi se, čak i za njega samog kao demokratskog lidera kakvim se želi predstaviti. Možda i tragičnija od toga jeste i poruka da stožer daljeg crnogorskog napretka mora biti, ni manje ni više nego, crkva (ili bilo koja druga vjerska zajednica), a da samo 55% naših sugrađana smatra da je potrebna veća odvojenost vjerskih i državnih institucija (sekularizacija), dnosno, 45% građana zadovoljilo bi se nekom vrstom džamahirije ili sistema iranskih ajatolaha u Crnoj Gori.
Ovakvi stavovi i shvatanja stanovnika Crne Gore, za mene kao mladog čovjeka, slobodnog građanina i liberala, poražavajući su i zabrinjavajući ali ne iznenađuju. Poruka je, međutim, jasna, konačno se svi zajedno moramo suočiti sa mitomanskim avetima prošlosti, konačno moramo iskreno priznati da cijelu deceniju nijesmo krenuli niđe, konačno se društvo skupa sa političkim rukovodstvom mora suočiti sa lustracijom i zapitati – đe to idemo i đe cemo stići?
Quo vadis Montenegro?

Priśetimo se, liberali su bili svjetionik koji je prije 25 godina pokazao lutajućem društvu crnogorskom kuda treba da se zaputu i đe je cilj. A ponavljam, naš zajednički cilj je jasan – evropske i NATO integracije, demokratizacija i sekularizacija društva, depolitizacija sistema, demontiranje sudskog i tužilačkog režima, decentralizacija države, izgrađivanje zdravih institucija sistema koje će svima pružiti jednake šanse i uslove za obrazovanje, privređivanje i život. Taj cilj nas mora okuražiti da što prije preuzmemo odgovornost.
Tek onda kada pogledamo zlu u oči i hrabro mu kažemo – „Ti si zlo“, bit ćemo spremni da se suočimo s njim i da, konačno, zakoračimo naprijed. To je dužnost one napredne, slobodne i liberalne javnosti Crne Gore, đe god ona bila, da prevaziđe nametnute šablone i podjele i bude jedinstvena u tom poduhvatu i dužnost je iskrenog i dobronamjernog građanina i građanke, naročito mladog čovjeka, da podrže takvo zalagnje i da se pridruži našoj zajedničkoj borbi za emancipaciju i demokratizaciju Crne Gore. Moramo biti generacija koja će ovu zemlju, konačno, upisati u red uređenih i slobodnih–velikih država. U suprotnom, ostaćemo pleme koje vječno „snom mrtvijem spava“ na svojem kršu na vjetrometini.
Svačiji i ničiji. Krenimo, zato, već danas, od sebe samih!

„Nikada nemojte sumnjati da li mala grupa odvažnih pojedinaca može promeniti svijet,  naprotiv, to je jedino što ga je ikada i mijenjalo.“ -  Margaret Mead

Ammar Borančić

Нема коментара:

Постави коментар