20.03.2012.

Evropske vrijednosti za mlade - "Prave vrijednosti vječne su"



„...Radost je iskra sve ljepote... 
 opojna ti moć krasote... uzvišena misija ... 
 Tvoje snove vežu niti... što rastavi moda zla...
 svi će ljudi braća biti... krilo tvoje spajat zna ...
  „Dok Lovćenskoj našoj misli naša sloga daje krila ...“

Što je to što čovjeka čini dostojnim  imena koje nosi? Rekao bi Gorki: „Čovjek, o kako to gordo zvuči“. I zašto je čovjek izdignut nad drugim životinjama koje se, isto tako, pare, jedu, spavaju, paze i žive u zajednicama?
Ljudsko biće pośeduje razum! Razum koji mu govori da su te zajednice stvorene ne da se međusobno sukobe i trijebe, već da se upoznaju jedne sa drugima i razmjenjuju iskustva i ideale. Upravo iz toga nastaje ono što, nakon razuma, delegira čovjeka da se svrsta pod pojmom civilizacije. Iz takvog čovjekovog doživljaja rađaju se zajedničke vrijednosti!

To je ono što je sadržano kako u Svetim knjigama tako i u svim velikim zakonicima koje pamti povjesnica, od Hamurabijevog i Aleksandrovog, preko Magnum Carte Libertum i francuske Deklaracije slobode, pa sve do Univerzalne deklaracije Ujedinjeniih Nacija i Evropske unije.
Vjekovi su učinili svoje da se te vrijednosti utanače i prilagode vremenu u kojem bitišu ali gro toga je ostalo nepromijenjeno pa i danas predstavlja važeću regulativu pojedinih država, SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva u prvom redu. Neki bi rekli najnaprednijih država u svijetu, najprosperitetnijih i u stalnom progresu, no obratimo pažnju, da to nijesu države već unije.
Priśetimo se na trenutak istorijskih paralela udaranja temelja današnje Evrope, vremena 1940-ih godina i Čerčilovog govora u Cirihu đe se po prvi put iznosi prijedlog o jedinstvenoj Evropi, pa sve do 1950-ih kada je u Parizu i Rimu nastalo ono što danas poznajemo kao Evropsku uniju.
Bila su to  krizna vremena, rasulo nakon rata, gvozdena zavjesa... Iz tog pepela rodio se Feniks. Rodio se, ovog puta, ne na temelju rata i osvajanja, ali dakako na temelju velike borbe. Na onome što nas sve spaja, na temeljima ekonomije, slobodnih granica, trgovine i nesmetanog prometa ljudi.
Danas se, nakon 62 godine, opet nalazimo u teškoj situaciji ali su baš te godine jedan čvrst bedem, prijesto čvrst poput Pirineja i Karpata, na koji se Stara dama davno naslonila i śela.
Što je još zajedničko tom i današnjem vremenu? Poremećaj vrijednosti, pogotovo u tranzicionim društvima kao što je naše. Baš zbog toga je ovo i više nego dobar ambijent za rađanje, nama pred očima, slobodarskih ideja i vrijednosti koje znače Evropu.
Nije činjenica sa kojom se možemo pohvaliti to što Crna Gora, kao jedna hiljadugodišnja država, kao jedan sistem star par vjekova, danas mora da gradi sve to. Ali baš nas sve ove velike riječi i debelo vrijeme koje leži preko njih obavezuju i traže od nas da radimo i nastavimo da gradimo odavno započeto.
Spektakularni 20. vijek i njegov prelazak u novi milenijum, u kojem smo danas, pamtiće se po mnogim stvarima, promjenama i dostignućima. Pamtiće ga vječno Mjesec koji čuva od vremena tragove čovječjeg stopala na sebi. Pamtiće ga veliki narodi po sopstevnom sazrijevanju kroz oganj istorijskih muka i promjena. Pamtiće ga obični ljudi, seljaci i kraljevi, koji su svrgavani i dovođeni, a sve to, pružajući korijenje duboko do Francuske revolucije i onoga “Liberte, egalite, fratelite“, biće okrunjeno velikom brobom za principe, velikim promjenama ljudskih univerzalnih vrijednosti i ogromnom progresu ka utanačavnju i prihvatanju, u njegovom istinskom smislu, pojma „čovjek“.
Biser te krune, koju sačinjavaju pomenute stoljetne tradicije, čini jedan divan amalgam, jedan san. Upravo san, jer san je nikad dosanjan, san je vječan. Okrunjeni biser jeste Evropska unija, počivavši ujedinjena na jednom principu – „In varietate Concordia”, odnosno “Sjedinjeni u različitostima!”
Crna Gora, svjetionik na bedemima Evrope, uvijek se vodila skutima Stare dame, tvoreći sebi sama tradiciju kojom se ne mogu pohvaliti ni svi veliki narodi, tradiciju multikulturalnosti, multireligioznosti i multietničnosti. Tradiciju, ne suživota, nego zajedničkog života, “in varieteta”. One vrijednosti koje su podjednako uzidane u temelje kako 21. maja, tako i 9. maja jesu upravo proistekle iz svega toga. I tolerancija i jednakost, mir i sloga, slobodan pojedinac i slobodno tržište. Crna Gora, suštinski, i jeste Evropa. Evropska unija ogledana u malom.
Što je, dakle, ono što se dobija sklapanjem davno otrgnute slagalice, što mi ugrađujemo u tu veliku porodicu, a što Crna Gora, prvenstveno mladi Crnogorci/ke, dobijaju i čemu kroz taj sistem teže?
Evropski unifikovani sistem jeste uređen tako da počiva na najboljim ljudskim dostignućima, na onome što se može najblistavije postići, stalno težeći ka pomenutim vrijednostima. Crna Gora, kao država i kao društvo, neodložno treba da nastavi da ugrađuje u svoje temelje tu i takvu svoju tradiciju i svoje vrijednosti - one najsvijetlije.
Evropljani, posebno mladi, mogu uvijek računati na zaštitu ljudskog dostojanstva, poštovanje ličnosti i svih svojih osobenosti (nacionalnih, vjerskih, seksualnih, rodnih...), računati na bezbjednost onamo đe borave, uz mogućnosti sticanja kvalitetne edukacije iz koje mogu računati na mogućnost da teže blagostanju, sa održivim ekonomskim sistemom, tokom svog daljeg životnog hoda.
One vrijednosti koje u sebi nosi građanin/ka Bara, Kotora, Cetinja, Podgorice, Nikšića, Pljevalja,  Kolašina ili Berana jesu konzervativnije grupisane, karakterišući sebe, dakako, sa poštovanjem ličnosti i čojstvom, međuljudskim skladom i solidarnošću. No, to su one kategorije koje Evropska unija prevazilazi, koje postaju svakodnevnica, pa mi Crnogorci/ke moramo da tragamo dublje po sebi.
Mi, mladi, danas želimo da dosegnemo vrhove obrazovanja i edukacije. Želimo prihvatanje i razumjevanje za drukčije trendove i pokrete kakve neminovno donosimo ovom društvu. Želimo da dosegnemo vrhove slobode i mogućnosti. 
Prihvatajući slobodnog pojedinca u slobodnom društvu Crna Gora će se riješiti svih svojih nedaća, dajući pozitivnu vibraciju da cio region krene tim putem.
Prihvatajući individualizam, istodobno se odričući kolektivne demagogije, nestaće stereotipi o zločinačkim narodima sa Balkana, pa ćemo govoriti o pojedincu profiteru. Ublažiće se konzervativne ideološke matrice koje gledaju manjinske grupe u društvu kroz sočivo prezrivosti. Nestaće strah od drugih religija, a LGBT osobe neće više biti „oni“ i „to“ niti će žene vječito biti domaćice.
Ovo je vrijeme i generacija na kojoj će počivati Crna Gora. Ona generacija koja joj uspostavlja temelje, koja gradi ono što će baštiniti svi oni koji će doći. Zato mladi i jesu toliko važni, i toliko jeste važno pojmiti suštinu onoga što je familija naroda Evrope. Tu bit mi, mladi, istinski nosimo u sebi.
Moramo težiti ka tome da naša zemlja ponovo bude malena oaza mira i ljubavi, prihvatanja, tolerancije i društvene kohezije i solidarnosti. No, prije svega, ono što nam treba jeste vladavina prava i građenje institucija. Dakle, države.
Crna Gora se vjekovima uspješno suprotstavljala jahačima apokalipse koji nose ime nerazuma i nejednakosti. Suprotstavlja se u svojoj biti, adriatskoj, mediteranskoj i evropskoj. Imali smo tu sreću da  smo sebe stvarali na vjetrometini, da su nam sve religije donijeli okupatori, da je nacija shvaćena kao politička razmirica, a ne rasna i etnička, da smo mi ovđe svi svoji na svome i, najvažnije, da smo toga svjesni.
Potrebno je da nastavimo da gradimo kulturu dijaloga i budemo svjesni da je kompromis ono čemu se mora i dalje težiti. Potrebno nam je da ośetimo duh Evrope, putujući kroz nju, da bismo sve to mogli da shvatimo, a to i jeste jedan od osnovnih problema nas mladih: prazni pasoši i manjak interkulturalnosti. Tek tada doći će do skidanja okova mitomanije, okova lažnog morala i predrasuda da moramo biti ovakvi ili onakvi, da smo najveći, najbolji i najčasniji, a to će zamijeniti težnja da budemo ono što jesmo.
Ponavljam, slobodan pojedinac i princip prihvatanja biće ono što će obilježiti naše društvo u vremenu koje slijedi. Tako ćemo, mi mladi, dobiti priliku da budemo i vrhunski sportisti koji će moći da se iskažu, društvo će dobiti vrhunske stručnjake u svim oblastima, jer će nas podsticati a ne odbacivati. Dobićemo zdravu nit među mladima, a sve to, kao jedan dobar začarani krug, stvoriće od nas bolje, solidarnije, tolerantnije i uspješnije ljude.
Postoji nešto što je Šuman davnog 9. maja proklamovao, a to nešto je čvršće od okova krize i svih izazova, to je svjetionik za mene i za sve ljude Evrope, da vjeruju i istraju: "In varietate Concordia"- Sloga u različitosti. Mi, Crnogorci i Crnogorke, možda i najbolje znamo da je to suština progesa. Crna Gora će ponovo biti dio slagalice iz koje je davno istrgnuta, jer Crna Gora je, u stvari, Evropa - Ujedinjena Evropa u malom. Jezici, običaji, monete, teritorije, zastave, vjere, narodi i sve drukčije, a opet sve naše!
Pričajmo glasno o snovima Aleksandra, Cezara i Napoleona. Jedan je napravio jedinstveni pravni sistem, drugi objedinio kulture, a treći otvorio granice i slobodnu trgovinu. To su moje želje i sretan sam sto su misli i djela velikana povjesnice objedinjena u meni, u građaninu Evrope.
Da li svi identično razmišljamo? Ne! Ali bitka na Termopilu je dobijena jedinstvom Spartanaca, njih 300. A biće i ova, veća nego ijedna, bitka za zajednički i siguran evropski put, dobijena samo jedinstvom i radom, kada konačno, pred uklonjenim graničnim rampama kažemo  i zapjevamo "O-DA radosti" ispod zvjezdica koje nas gledaju na plavom nebu. Tada ćemo znati da je jedna sigurno naša!
Neka se zaždi ta zvijezda kao Danica među onih 12 na zastavi Evropske unije i neka pokaže svima da mi hoćemo, jesmo i MOŽEMO! 

A prave vrijednosti, vječne su!

Ammar Borančić

Нема коментара:

Постави коментар