Ammar Borančić- blog

Kolumna za s tudentski portal www.tragom.me Od samog početka društvenog i socijalnog organizovanja i sazrijevanja čovjeka, njega prate stalni i agresivni pokušaji nametanja autoriteta, uspostavljanja hijerarhije, shvatanje ljudskog društva kao čopora koje će voditi jedan alfa, čija snaga počiva na strahu ostalih od sirove snage, ili kao stada koje predvodi sveznajući pastir. Shvatanje države (vrhovne vlasti) i shvatanje crkve (vjerske zajednice) ljudskog društva temelji se, dakle, na pretpostavkama da mi ljudi jesmo animalna skupina, gomila, pogonsko gorivo za njihov autoritet, i tako stanovište indoktrinira i uništava čiste umove i zdrav razum čovjeka generacijama, od najstarijih dana, drevnih istočnih despotija preko robovlasništva nad čovjekom, feuda, monarhija do teokratija i modernih totalitarnih država i desničarskih, konzervativnih ideologija sa centralnom, totemskom, ulogom države i crkvenog klera. Takvi temelji na kojima je čovječanstvo stagniralo stolje...

Poskupljenja goriva od 7 centi po litru odraz je prevelikih prava koje je država uzela za sebe ali i indikator nepostojanja kritičke građanske svijesti i hrabrosti čije odsustvo i jeste dopustilo birokratskom aparatu države da zadire u sve više društvenih pora i, svako malo, zaviruje i novčanike građana i građanki. Takav trend nije novina, on se ogledao i kroz takse “euro po euro” ali i kroz najavljeni zakon o eksproprijaciji zemljišta koji je surotan liberalnim principima demokratije i modern države, tvrdi za Kodex  Ammar Borančić , predsjednik Mladih Liberala Crne Gore On kaže da Liberalna partija svojim djelovanjem u Skupštini Crne Gore pozdravila je početak projekta izgradnje autoputa, kao jednog od zaista prioritetnih infrastukturnih i razvojnih pitanja i projekata Crne Gore, no, može biti diskutabilan način na koji dolazimo do takvog, zajedničkog, cilja i dobra za sve građane. 

Sve vidljivije kriminalne aktivnosti i agresivnost takvih okršaja koji, praktično, postaju svakodnevnica definitivno mogu da nas zamisle kakvo društvo postajemo, odnosno, na kakvim temeljima uopšte naše društo i naša kultura počiva. Kriminogeni i devijantni pojedinci postaju oličenje društva i takvom trendu se niko ne suprotstavlja, čak ni oni kojima je to posao, prije svega MUP, tužilaštvo i sudovi. Sve to kreira ambijent u kojem se nijedan građanin ili građanka Crne Gore ne može osjećati sigurno, bezbijedno i udobno u svakodnevnici i na bilo kojem mjestu. Posljedice takvog stanja mogu biti nesagledive i zahtijevaju analizu stručnjaka, ali svakako da se to odražava na opšte mentalno zdravlje nacije, poslovnu produktivnost, slobodu misli i javnog manifestiovanja iste i tome slično, u nedogled.

Kolumna u FORUM-u ND "Vijesti" Ovih dana mase su zabrinuto lamentirale nad izgovorenom metaforom poslanika liberala, Popovića. Kako je on kazao, mi (u Crnoj Gori) bi najčešće da se tucamo ali ako nekako može da nam ne ulazi, a ako ne, onda opet lamentiramo nad teškom sudbinom i produkovanom apstinencijskom krizom. Ova metafora doista jeste sublimirala, u nekoliko sekundi, kompletnu crnogorsku društveno-političku zbilju protekle dvije decenije sve do tenutka kada je ova čuvena fraza izgovorena, a bojim se, tako će biti i nakon nje. Crnogorcima se tada, u sličnom ekcesu mnogo težih posljedica, dešavao narod, koji je nakon toga oplakan, dešavala se vlast koja je zatim izlelekana, dešavalo se i to da nas NATO avijacija 1999. zaobišla u svojim vojnim intervencijama, ali smo mi, kao pravi puritanci i moralni čistunci zakukali, a kako to da nas ne bombarduju, čak pokušavjući da „operemo ukaljani obraz“ gađajući avione u valterovskom stilu, dugim devetkama. Takvi smo mi Crnogor...

Vjekovna težnja pojedinaca za mirom i blagostanjem te žudnja za slobodom, na ovom starom kontinentu bila je gašena prolivanjem krvi i mozgova, onih mozgova koji su drugačije mislili i djelovali. Iako izvorište civilizacije, mi smo u svojem biću sadržali, naravno, i one najniže ljudske porive, često i najsnažnije, koji nijesu dozvoljavali „staroj dami“ da konačno osuši svoje obraze od suza njenih naroda, i iz njihovog pepela vaskrsne kao feniks. Nova, mlada Evropa, na temeljima njenih najsvijetlijih tradicija. Tradicije antičke demokratije, prosvetiteljstva, na tradiciji slavne francuske revolucije i 9. maja, kada smo dostigli najviši nivo civilizacije, ujedinivši se na ruševinama poraženog varvarstva. Stari kontinent prolazio je, sa svojim narodima, kroz burno sazrijevanje. Njegova mladost i nezrelost ogleda se kroz sve pokušaje da izgradi sebe kao stabilnog i zrelog konkurenta svijetu. Vjerujem da je, nakon traumatičnih i teških perioda, Evropa konačno na pragu takvom punolj...

Poštovani prijatelji. Pred vama je razgovor sa gospodinom Ammarom Borančićem portparolom Liberalne partije Crne Gore. Tema razgovora je “Politika kao javna đelatnost i osobe sa invaliditetom“. Ovaj razgovor je nastavak dobre saradnje koje ima Udruženje paraplegičara Podgorica, sa Liberalnom Partijom Crne Gore. Miranovic, Borancic Udruženje paraplegičara Podgorice je osnovano 20. 02. 2002 godine i broji više od 250 registrovanih clanova. Članstvo čine osobe sa povredama kičme, oboljeli od đečije paralize, lica sa amputiranim ekstremitetima, kao i druga lica sa srodnim dijagnozama. Misija Udruženja je: Ostvarivanje prava osoba sa invaliditetom predviđenih međunarodnim standardima kroz poboljšanje izuzetno teškog socijal-ekonomskog statusa, izmjene i dopune pravne regulative i integracija u društvene tokove. Cilj Udruženja paraplegičara Podgorica je podizanje svijesti javnosti o pravima, potrebama i mogućnostima osoba sa invaliditetom kao i poboljšanje ek...

Ammar Borančić za portal KodeX.me Crnogorska privreda, industrija, preduzetništvo i ekonomija već godinama nemaju jasnu strategiju održivog razvoja. Jedina ideja jeste jednokratko i kratkoročno zadovoljenje potreba birokratskog aparata i njegovoih činovnika. Preciznije, kupovina socijalnog mira u društvu, sveopštom rasprodajom svih industrijskih, privrednih i prirodnih resursa bez kojih naša zemlja ostaje, kako su to liberali definisali, “prosijak na zlatnom tronu”, a koje buduće generacije neće tako lako obnoviti ili povratiti. Bojim se da neulaganje takvih sredstava u konkretne projekte i obnovu industrijskih postojenja, dugoročno, može biti pogubno i dovesti državu u dužničko ropstvo koje je sve izvjesniji scenarijo i oštrica koja zloslutno visi nad crnogorskom državom. Razumljiva je, stoga, eskalacija nezadovoljstva radničke klase i većine prosječnog stanovništva koje ne vidi mogućnost da svoje stručne vještine iskoristi za poboljšanje sopstvenog živ...