Ammar Borančić- blog

Slobodna misao ćera nas na stalno razmišljanje i preispitivanje. Sloboda misli, ono je što nas ćera da kičme stalno držimo ponosno i uspravno a misli i ideale usmjeravamo ispravno, da težimo opštem progresu i da se građanskom hrabrošću borimo za taj ideal. No, dezorijentisano društvo sa stogodišnjom tradcijom lutanja i tumaranja u istorijskom mraku, iako sada, naizgled, ima jasan cilj pred sobom, ne umije (ili nema hrabrosti) da pronađe ispravan put kojim će zakoračiti ka tom cilju. Takvom društvu i građanima prosvijećenost slobode se može samo nametnuti, a nametnuti je može samo moć vlasti, no svaka vlast i njena moć počiva i opstaje upravo na neprosvijećenosti svojih podanika i tu je tragedija konačna. Apatija koju stvara takav sistem štancuje izgubljene generacije mladih, šablonski uništava svijest novih generacija, ubija duh preduzetništva a sa tim i ekonomski progres a kreativni duh mladih, građansku hrabrost i slobodne pojedince potpuno marginalizuje populišući na taj ...

Reakcija povodom teksta "O legalizaciji prostitucije", autorke Ljupke Kovacevic, Vijesti, 18. 02. 2013. Osnovno nacelo liberalizma i demokratije jeste slobodan pojedinac u slobodnom društvu. To su nacela na kojima se temelji i Univerzalna deklaracija UN o ljudskim pravima i Evropska konvencija o ljudskim pravima kao i Ustav države Crne Gore i nacela na kojima je izgraðen modemi svijet, a to je i put kojim ide i Crna Gora. Taj put su u mnogome trasirali liberali. Liberali na cijoj zastavi je sijalo 12 evropskih zvjezdica od kojih je jedna bila Crna Gora i koji su docekali da svoju domovinu vide slobodnu i imaju mogucnost da kreiraju njen buduci državni i društveni put i razvitak. Javnost je vjerovatno upoznata da je u tom cilju LPCG iznijela prijedlog o dekriminalizaciji "lakih" droga i legalizaciji prostitucije. Ne kao bilo cije prijedloge, vec kao originalno svoje, na koje se obavezala dogovorom sa evropskim liberalima i predizbornim obeca...

Quo vadis Montenegro!? Riječ „kriza“ je kod nas jedna od omiljenih. Bilo da je riječ o ekonomskoj, političkoj, moralnoj ili nekoj drugoj krizi one su kod nas toliko česta pojava da je kriza postala normalno stanje stvari. Međutim, nije tako u razvijenim zemljama svijeta. Njihovo stanovništvo se tek posljednjih godina suočilo sa ozbiljnijom ekonomskom krizom, posljednjom još od Velike ekonomske krize. Radnici ostaju bez posla ili im se smanjuju plate, nezapošljeni teže dolaze do zapošljenja a socijalno ugroženi imaju manja ili neredovna primanja. Sve to izaziva masovne demonstaracije i štrajkove koji potpuno parališu zemlju pogođenu krizom i tako stvaraju nove teške posljedice po nju. U međuvremenu kod nas!? Nema otkaza, jer nema ni firmi ni posla. Nema neredovnih primanja, jer i ne postoje redovna. Nema štrajka, jer nema ni radnika ni sindikata ... Da, ali zašto je to tako?! Govorimo malo o tome! Aktuelna Svjetska ekonomska kriza koja je otpočela polovinom 200...