Ammar Borančić- blog

Sve vidljivije kriminalne aktivnosti i agresivnost takvih okršaja koji, praktično, postaju svakodnevnica definitivno mogu da nas zamisle kakvo društvo postajemo, odnosno, na kakvim temeljima uopšte naše društo i naša kultura počiva. Kriminogeni i devijantni pojedinci postaju oličenje društva i takvom trendu se niko ne suprotstavlja, čak ni oni kojima je to posao, prije svega MUP, tužilaštvo i sudovi. Sve to kreira ambijent u kojem se nijedan građanin ili građanka Crne Gore ne može osjećati sigurno, bezbijedno i udobno u svakodnevnici i na bilo kojem mjestu. Posljedice takvog stanja mogu biti nesagledive i zahtijevaju analizu stručnjaka, ali svakako da se to odražava na opšte mentalno zdravlje nacije, poslovnu produktivnost, slobodu misli i javnog manifestiovanja iste i tome slično, u nedogled.

Kolumna u FORUM-u ND "Vijesti" Ovih dana mase su zabrinuto lamentirale nad izgovorenom metaforom poslanika liberala, Popovića. Kako je on kazao, mi (u Crnoj Gori) bi najčešće da se tucamo ali ako nekako može da nam ne ulazi, a ako ne, onda opet lamentiramo nad teškom sudbinom i produkovanom apstinencijskom krizom. Ova metafora doista jeste sublimirala, u nekoliko sekundi, kompletnu crnogorsku društveno-političku zbilju protekle dvije decenije sve do tenutka kada je ova čuvena fraza izgovorena, a bojim se, tako će biti i nakon nje. Crnogorcima se tada, u sličnom ekcesu mnogo težih posljedica, dešavao narod, koji je nakon toga oplakan, dešavala se vlast koja je zatim izlelekana, dešavalo se i to da nas NATO avijacija 1999. zaobišla u svojim vojnim intervencijama, ali smo mi, kao pravi puritanci i moralni čistunci zakukali, a kako to da nas ne bombarduju, čak pokušavjući da „operemo ukaljani obraz“ gađajući avione u valterovskom stilu, dugim devetkama. Takvi smo mi Crnogor...

Vjekovna težnja pojedinaca za mirom i blagostanjem te žudnja za slobodom, na ovom starom kontinentu bila je gašena prolivanjem krvi i mozgova, onih mozgova koji su drugačije mislili i djelovali. Iako izvorište civilizacije, mi smo u svojem biću sadržali, naravno, i one najniže ljudske porive, često i najsnažnije, koji nijesu dozvoljavali „staroj dami“ da konačno osuši svoje obraze od suza njenih naroda, i iz njihovog pepela vaskrsne kao feniks. Nova, mlada Evropa, na temeljima njenih najsvijetlijih tradicija. Tradicije antičke demokratije, prosvetiteljstva, na tradiciji slavne francuske revolucije i 9. maja, kada smo dostigli najviši nivo civilizacije, ujedinivši se na ruševinama poraženog varvarstva. Stari kontinent prolazio je, sa svojim narodima, kroz burno sazrijevanje. Njegova mladost i nezrelost ogleda se kroz sve pokušaje da izgradi sebe kao stabilnog i zrelog konkurenta svijetu. Vjerujem da je, nakon traumatičnih i teških perioda, Evropa konačno na pragu takvom punolj...

Poštovani prijatelji. Pred vama je razgovor sa gospodinom Ammarom Borančićem portparolom Liberalne partije Crne Gore. Tema razgovora je “Politika kao javna đelatnost i osobe sa invaliditetom“. Ovaj razgovor je nastavak dobre saradnje koje ima Udruženje paraplegičara Podgorica, sa Liberalnom Partijom Crne Gore. Miranovic, Borancic Udruženje paraplegičara Podgorice je osnovano 20. 02. 2002 godine i broji više od 250 registrovanih clanova. Članstvo čine osobe sa povredama kičme, oboljeli od đečije paralize, lica sa amputiranim ekstremitetima, kao i druga lica sa srodnim dijagnozama. Misija Udruženja je: Ostvarivanje prava osoba sa invaliditetom predviđenih međunarodnim standardima kroz poboljšanje izuzetno teškog socijal-ekonomskog statusa, izmjene i dopune pravne regulative i integracija u društvene tokove. Cilj Udruženja paraplegičara Podgorica je podizanje svijesti javnosti o pravima, potrebama i mogućnostima osoba sa invaliditetom kao i poboljšanje ek...

Ammar Borančić za portal KodeX.me Crnogorska privreda, industrija, preduzetništvo i ekonomija već godinama nemaju jasnu strategiju održivog razvoja. Jedina ideja jeste jednokratko i kratkoročno zadovoljenje potreba birokratskog aparata i njegovoih činovnika. Preciznije, kupovina socijalnog mira u društvu, sveopštom rasprodajom svih industrijskih, privrednih i prirodnih resursa bez kojih naša zemlja ostaje, kako su to liberali definisali, “prosijak na zlatnom tronu”, a koje buduće generacije neće tako lako obnoviti ili povratiti. Bojim se da neulaganje takvih sredstava u konkretne projekte i obnovu industrijskih postojenja, dugoročno, može biti pogubno i dovesti državu u dužničko ropstvo koje je sve izvjesniji scenarijo i oštrica koja zloslutno visi nad crnogorskom državom. Razumljiva je, stoga, eskalacija nezadovoljstva radničke klase i većine prosječnog stanovništva koje ne vidi mogućnost da svoje stručne vještine iskoristi za poboljšanje sopstvenog živ...

Predsjednik Mladih liberala Crne Gore Ammar Borančić, u intervjuu portalu Kodex govori o položaju mladih u našoj državi, o tome šta se može učiniti kako bi se stanje popravilo, ali i o brojnim problemima sa kojima se crnogorsko društvo danas suočava. Kodex:  Da li Crna Gora pruža dovoljno dobre uslove za život i rad mladih ljudi? Borančić: Društvo u tranziciji kakvo je Crna Gora, nema jasno definisano tržište i pravila slobodnog trišta. To je ono što je problem svih građana, ali u prvom redu mladih ljudi i obrazovanih generacija koje izlaze sa univerziteta i koračaju u nepoznato. Mladi moraju imati više primjenjivih vještina koje će ih učiniti konkuretnim na modernom tržištu države ali i Evropske unije. Konkurencija gradi zdravo i liberalno tržište i nudi najkvalitetniji proizvod. Obezbijedivši uslove za zasnivanje malih preduzeća, koja su osnov svake ekonomije, mladim ljudima, država će dugoročno riješavati i problem ekonomske i finansijske krize. Tek tada,...

Slobodna misao ćera nas na stalno razmišljanje i preispitivanje. Sloboda misli, ono je što nas ćera da kičme stalno držimo ponosno i uspravno a misli i ideale usmjeravamo ispravno, da težimo opštem progresu i da se građanskom hrabrošću borimo za taj ideal. No, dezorijentisano društvo sa stogodišnjom tradcijom lutanja i tumaranja u istorijskom mraku, iako sada, naizgled, ima jasan cilj pred sobom, ne umije (ili nema hrabrosti) da pronađe ispravan put kojim će zakoračiti ka tom cilju. Takvom društvu i građanima prosvijećenost slobode se može samo nametnuti, a nametnuti je može samo moć vlasti, no svaka vlast i njena moć počiva i opstaje upravo na neprosvijećenosti svojih podanika i tu je tragedija konačna. Apatija koju stvara takav sistem štancuje izgubljene generacije mladih, šablonski uništava svijest novih generacija, ubija duh preduzetništva a sa tim i ekonomski progres a kreativni duh mladih, građansku hrabrost i slobodne pojedince potpuno marginalizuje populišući na taj ...